Normalizuj Visok Šećer u Krvi Prirodnim Putem uz Pomoć Ishrane | izvor: magazin Nexus

spusti visok secer u krvi prirodnim putem

Članak ažuriran 16. јан, 2024.

dejan čorba Kreator članka

Dijabetes smrtonosna prevara prehrambene i farmaceutske industrije

* Napomena: svaki lekar na svetu ima svoj stav u vezi Dijabetesa. Na svakom koraku imaš razne pristupe, terapije i lekove za visok šećer u krvi. Edukacija stanovništva od strane države po ovom pitanju je zanemarena, iako je ovaj zdravstveni poremećaj dobio epidemijske razmere.

Sadržaj

Člankom u nastavku želimo da ti damo jedan drugačiji pogled na Dijabetes i njegovo izlečenje. Ovaj članak nije ”teorija zavere” i možda se nećeš složiti sa svim iznetim ali ćeš biti informisan iz jednog novog ugla na putu ka tvom izlečenju. 

Iz magazina Nexus, Volume 11, Number 4 ( Jun-Juli 2004 ). Teskt je zasnovan na zdravstevnom sistemu u Sjedinjenim Američkim Državama.

mrsavljenje
mrsavljenje
ad dija 500x420 1

O autoru, Thomas Smith je jedan neumorni medicinski istraživač koji je bio nateran da izleči sam svoj dijabetes jer je bilo očigledno da njegov doktor nije hteo ili nije mogao da ga izleči.

hemo 500x420

Objavio je rezultate svojih istraživanja dijabetesa u priručniku pod imenom, Insulin ”Naš Tihi Ubica” ( Insulin: Our Silent Killer koja je na books.google i Amazon ) koji je pisan na način razumljiv za sve a takođe je visoko ocenjen od strane nekih medicinskih radnika. Taj priručnik u detalje opisuje svaki korak koji je potrebno učiniti kako bi se izlečio dijabetes tip-2, a daje i dosta detalja u vezi onoga što je do danas učinjeno na području uspešnog lečenja dijabetesa tipa-1.

Postavite Pitanje ✏️ Objavite Komentar

Pohlepna i nepoštena nauka promoviše unosnu epidemiju dijabetesa svetskih razmera koju poštenje i istinska nauka mogu brzo zaustaviti, uspostavljanjem prirodnog mehanizma za kontrolu nivoa šećera u krvi.

* Napomena prevodioca: prema nekim novijim istraživanjima, prerano izlaganje novorođančadi kravljem mleku može da uzrokuje kod njih jednu auto-imunu reakciju, usled koje dolazi do oštećenja tzv. beta ćelija pankreasa koje proizvode insulin, odnosno, do pojave dijabetesa tipa 1 ( Dijabetes Mellitus ).

Za medicinu reč “izlečenje” ne postoji

Ukoliko si dijabetičar i živiš u Americi, moguće je da ti tvoj doktor nikada neće reći da je većina slučajeva dijabetesa izlečiva. U stvari, ako u njegovoj blizini samo pomeneš reč “izlečenje”, ima šanse da će se naljutiti ili će postati iracionalan.

Njegovo obrazovanje, koje je stekao na nekom medicinskom fakultetu, dozvoljava mu samo da upotrebljava reč “tretman“. Za njega, reč “izlečenje” ne postoji. Dijabetes, u ovom svom sadašnjem epidemičnom obliku, je izlečiva bolest i bio je izlečiv tokom nekih 40 godina. Prema poslednjim podacima iz SAD, u 2001.g. od simptoma ove bolesti umrlo je 93.4550 Amerikanaca.

Tvoj doktor ti takođe neće reći da su se moždani udar ( oba oblika, ishemični i hemoragični ) srčane smetnje usled neuropatije kao i smetnje u cirkulaciji kod krvnih sudova srca, gojaznost, arterioskleroza, povišen krvni pritisak, povišen holesterol, povišeni trigliceridi, impotencija, oštećenja mrežnjaće oka, otkazivanje bubrega, poremećaji u radu jetre, ciste na jajnicima, povišen šećer u krvi, kandidijaza, poremećaj metabolizma karbo-hidrata, sporo zarastanjee rana, poremećaji u metabolizmu masti, periferalna neuropatija, kao i mnogi drugi današnji zdravstveni poremećaji epidemijskih razmera ( naglo pojavljivanje i proširenje jedne bolesti u jednoj populaciji naziva se epidemija ), nekada svrstavali u kategoriju simptoma dijabetesa.

Ukoliko oboliš od dijabetesa i zavisiš od tretmana tzv. ortodoksne ili klasične medicine, pre ili kasnije doći će do rapidnog pogoršanja jednog ili više simptoma ove bolesti. Danas je postala uobičajena praksa da se ovi simptomi tretiraju kao posebne, nezavisne bolesti, te se oni zasebno i tretiraju od strane doktora specijalista.

Tačno je to da neki od ovih simptoma mogu ponekad da potiću od drugih uzroka, međutim, takođe je tačno da je ova činjenica korišćena kako bi se zamaskirala izvorna uloga dijabetesa i da bi se opravdale neuspešne terapije tih simptoma. Epidemični oblik dijabetesa tipa 2, je izlečiv. Dok stigneš do kraja ovog članka, ti ćeš to saznati. Saznaćeš i zašto se dijabetes rutinski ne leči, kao i to kako se on može izlečiti. Možda ćeš se i naljutiti kad vidiš šta šačica pohlepnih ljudi neprestano čini celokupnoj medicinskoj zajednici i pacijentima koji su im ukazali svoje poverenje.

Dijabetes kao multi Milijarderska industrija

Prvi korak u lečenju dijabetesa je prestanak verovanja u laž da je dijabetes neizlečiv.

Današnja industrija dijabetesa je jedna masivna zajednica koja je neprestano rasla, korak po korak, sve od svog dubioznog nastanka početkom XX veka. U poslednjih 80 godina ona je ostvarila ogroman uspeh u zataškivanju glasova onih koji pokušavaju da ukažu na ovu veliku prevaru u modernoj terapiji dijabetesa. Ona se već pretvorila u religiju a kao i svaka religija, ona uveliko zavisi od vernikove vere.

Ona je toliko postala uspešna da se graniči sa blasfemijom ( uvredljivo izražavanje o nekoj svetinji, bogu, svecima, crkvi, verskoj dogmi i sl. ) ukoliko se kaže da je, u većini slučajeva, ljubazni sveštenik sa stetoskopom koji prominentno visi s njegovog vrata, ništa drugo do jedan šarlatan i prevarant. U većini slučajeva, on nikada nije izlečio ni jedan jedini slučaj dijabetesa u celoj svojoj medicinskoj karijeri.

Finansijski i politički uticaj ove medicinske zajednice je skoro potpuno potčinio sebi orginalnu namenu naših regulatornih agencija. Oni rutinski odobravaju smrtonosne i neefikasne lekove koji su nedovoljno testirani. Bivši načelnik FDA ( Američki Zavod za Zaštitu Zdravlja ) Dr Herbert Ley, u svom svedočenju pred Senatom SAD, je rekao “Ljudi misle da ih FDA štiti. To nije tačno. Ono što FDA radi i ono što ljudi misle da FDA radi, različito je kao dan i noć.

Finansijski i politički uticaj ove medicinske zajednice dominira našom celom industrijom zdravstvenog osiguranja. Iako to počinje da se menja, u Americi je još uvek teško naći zdravstveno osiguranje za poslodavce, koje pokriva alternativne medicinske tretmane.

ad dija 500x420 1

Ortodoksna medicina je standardna u svim američkim državama. Alternativna medicina nije, na primjer u 11 država postoji samo 1400 registrovanih naturopata u odnosu na 3.4 miliona registrovanih praktikanata klasične medicine u 50 država. Generalno rečeno, samo dozvoljeni tretmani od strane registrovanih, kredibilnih praktikanata mogu da podležu osiguranju.

Kao posledica toga, stvara se jedna posebna vrsta novca koja cirkuliše samo u okviru klasične medicinske i farmaceutske industrije. Ni jedna druga industrija u svetu nije u stanju da utiče i da obezbedi takvu politiku ubeđivanja ljudi da oni prihvate da plaćaju toliki deo svoje plate u obliku koji im ne dozvoljava da troše te pare na onaj način koji oni smatraju odgovarajućim.

Finansijski i politički uticaj ove medicinske zajednice potpuno kontroliše bukvalno svaku publikaciju na temu dijabetesa u ovoj državi. Mnoge publikacije na temu dijabetesa su finansijski potpomognute reklamama za sredstva za lečenje dijabetesa.

Ni jedan editor neće dozvoliti da se u njegovom magazinu objavi istina. To je i razlog zašto dijabetičari plaćaju samo jednu trećinu ili jednu četvrtinu cene štampanja magazina na kojeg se oslanjaju za dobijanje tačnih informacija. Ostatak je od strane ‘proizvođača dijabetesa’ koji imaju veliki komercijalni interes da spreče dijabetičare u izlečenju svoje bolesti. Ukoliko tražite magazin koji govori istinu o dijabetesu, prvo pogledaj da li je pun reklama za promociju sredstava za terapiju dijabetesa.

Postavite Pitanje ✏️ Objavite Komentar

Takođe, postoje i razna društva koja skupljaju donacije za istraživanje lekova protiv raznih bolesti. Svake godine oni nas uveravaju kako se određeni lek nalazi odmah tu, iza ugla samo nam pošaljite još para ! Neke od tih organizacija su jasno upletene u tome da svojim savetima upravo promovišu razvoj i napredak  dijabetesa kod svojih vernih pristalica.

Na primer, oni su žestoko zagovarali vrste ishrane, koje su se potvrdile kao bezvredne, kao što je to mogao da vidi svako ko ih se pridržavao. Oni su ismevali korištenje glikemičnih tableta koje mogu prilično pomoći dijabetičarima. Oni su promovisali margarin kao zdrav za srce, dugo nakon što se saznalo da margarin uzrokuje dijabetes i doprinosi slabosti srca.

Ukoliko se ljudi ikada probude i prihvate tretman za dijabetes koji se skriva već 40 godina, ova društva će se ubrzo nakon toga raspasti. Međutim, sve do tada oni će uveliko da zavise od naše podrške.

Već 40 godina medicinska istraživanja nam sve jasnije pokazuju da je dijabetes jedno degenerativno oboljenje koje je direktno prouzrokovano od strane prehrambenih prerađevina koje su orijentisane ka stvaranju profita umesto zdravlja.

Iako se ove informacije mogu prilično lako naći u gomilama literature na temu medicinskih istraživanja, one nam u praksi ne stoje na raspolaganju. U svakom slučaju, te informacije nisu dostupne ni na medicinskim fakultetima gde se obučavaju naši doktori ( prodavci ). Od sredstava koja stvaraju našu današnju epidemiju dijabetesa veoma su istaknute prerađene masti i ulja, koji se danas prodaju u supermarketima.

Istorija nastanka Dijabetesa, visokog šećera u krvi

U 1922.g. tri kanadska nobelovca, Banting, Best i Macleod, spasili su život jednoj četrnaestogodisnjoj devojčici u Glavnoj Bolnici u Torontu, uz pomoć inekcije insulina. Kompanija Eli Lilly je dobila dozvolu za proizvodnju novog čudesnog leka dok se medicinska zajednica kupala u slavi dobro obavljenog posla.

Negdje oko 1933.g. pojavile su se glasine o jednoj novoj i opakoj vrsti dijabetesa. Ta vest je bila prezentovana od strane Joslyna, Dublina i Marksa i objavljena u Američkom Žurnalu Medicinskih Nauka. U tom radu pod nazivom, “Proučavanja Diabetesa Mellitusa“, diskutovalo se o pojavi epidemije jedne nove bolesti koja je bila veoma slična dijabetesu iz ranih 20-tih godina, s’tim što ova bolest nije reagovala na onaj čudesni insulin. Što je još gore, neki pacijenti su umirali nakon terapije insulinom.

Ta nova bolest postala je poznata kao “insulin-rezistentni dijabetes” jer se odlikovala povećanim nivoom šećera u krvi, kao kod dijabetesa, ali nije bilo pozitivne reakcije na terapiju insulinom. Mnogi doktori su imali prilično mnogo uspeha u lečenju ove bolesti uz pomoć regulisanja ishrane. Između 1930 i 1940.g. mnogo toga je već bilo otkriveno o vezi između hrane i dijabetesa.

Dijabetes, koji je medu američkim stanovništvom bio zastupljen sa 0.0028% po glavi, početkom tog veka, do 1933 god. je skočio za 1000% i postao bolest sa kojom su se mnogi doktori počeli da susreću. Ta bolest je pod raznim imenima do 1990 godine zahvatila više od polovine američke populacije i onesposobila skoro 20% stanovništva.

U 1950 god. medicinska zajednica se osposobila za određivanje nivoa insulina u krvi. Te analize su ubrzo pokazale da ova bolest nije bila klasični dijabetes, za nju je bio karakterističan normalan ili povišen nivo insulina u krvi. Problem je bio u tome što je insulin bio nedelotvoran, on nije snižavao nivo šećera u krvi.

Međutim, s’obzirom da je ova bolest bila poznata tokom prošlih 20 godina kao dijabetes, ona je sada  nazvana dijabetes tip-2. To je bilo iz razloga da bi se ona razlikovala od ranijeg tipa dijabetesa ( tip 1 ), izazvanog usled poremećene proizvodnje insulina od strane pankreasa.

Da su otkrića na polju ljudske ishrane zadržana i bila javno dostupna bar do nekih 60-tih godina, dijabetes bi sigurno bio smatran jednom izlećivom bolešću, a ne samo podložna terapiji. Umesto toga 1950 god. počela je potraga za drugim čudesnim preparatom kojim će se tretirati problem dijabetesa tipa 2.

Lečenje nasuprot tretmanu

Taj novi, čudesni medicinski preparat trebao je da bude delotvoran, kao insulin, ublažavajući nepoželjne simptome ove bolesti, ali ne i delotvoran u smislu otklanjanja njihovog uzroka tj. izlečenja te bolesti. Tako bi ga pacijent morao koristiti sve do kraja svog života. On bi takođe morao da ispunjava uslove za patentiranje, to jest ne bi se smelo raditi ni o kakvoj prirodnoj supstanci jer se one kao takve ne mogu patentirati.

Kao insulin, on je trebao da bude i veoma profitabilan. Obavezne vladine regulacije bi bile potrebne kako bi se stimulisali doktori da prepisuju taj preparat. Eksperimenti koji su potrebni da se obave kako bi se dobile vladine dozvole, biće veoma skupi, kako bi se sprečila pojava drugih neodobrenih preparata, kao i konkurencija.

Takvo je poreklo klasičnog medicinskog protokola “tretiranja simptoma”. Ponašajući se tako, farmaceutske kompanije i doktori mogu veoma dobro prosperirati u tom biznisu, a pacijenti se pri svemu tome ne leče, nego im se samo privremeno kontrolišu, odnosno ublažavaju posledice te bolesti.

Postavite Pitanje ✏️ Objavite Komentar

I ne samo to, prirodni preparati koji su u stanju da stvarno izleče ovo oboljenje, moraju se potisnuti, odnosno, izbaciti iz upotrebe i zataškati. Što su oni delotvorniji utoliko više napora će biti uloženo u njihovo eliminisanje dok će njihovi promoteri biti hapšeni pod optužbom da su šarlatani. Nakon svega, ne može se dozvoliti pojava kojekavih jeftinih i delotvornih prirodnih medicinskih preparata na monopoliziranom tržištu koje je specifično dizajnirano za tretman simptoma a ne lečenje uzroka bolesti.

Prirodne supstance su često sposobne da stvarno leče bolesti. To je upravo i razlog zašto se koriste zakonske regulative kako bi se te prirodne supstance, koje su često mnogo efikasnije od sintetičkih medicinskih preparata, izbacile sa tržišta i upotrebe, a u vezi s tim, reč “lečenje” se izbacuje iz medicinskog rečnika. Tako je miniran i koncept slobodnog tržišta kada se o medicini radi.

Sada je već jasno da se reč “izlečenje” pod pritiskom zakona mora izbacivati iz upotrebe. FDA ima sveobuhvatne Orvelovske zakonske regulacije ( kada je nešto prikazano u stilu Orvela, poznatog savremenog engleskog pisca u čijim delima – roman: 1984 – je plastično prikazan totalitarni sistem i gubljenje čovekove slobode, onemogućavanje njegovih osećanja i normalnog života ) koje zabranjuju koristenje reči “izlečenje” u vezi sa bilo kojom konkurentnom supstancom koja se ne koristi u sklopu klasične medicine.

To je upravo iz razloga što mnoge prirodne supstance mogu ne samo da leče nego i da spreče bolesti a to je reč od koje se najviše plaše farmacutske kompanije i klasična medicina zajednica.

Svaki simptom Dijabetesa je rudnik zlata i bogatstva

Nakon što je razvojnom politikom proizvodnje lekova pažnja preusmerena sa lečenja bolesti na ublažavanje njihovih simptoma, postalo je neophodno da se smisli i novi način za plasman medicinskih preparata. To je i učinjeno u 1949 god. usred epidemije insulin-rezistentnog dijabetesa.

Tako je 1949 god. američka medicinska zajednica re-klasificirala simptome dijabetesa zajedno sa simptomima mnogih drugih oboljenja u zasebne bolesti. Nakon te re-klasifikacije uspostavljena je jedna nova dijagnostička osnova, tako da su konkurentne medicinske specijalističke grupe brzo iskoristile ovu priliku, te se svaka od njih pozabavila onom grupom simptoma za koju se smatrala nadležnom.

Tako su kardiolozi, endokrinolozi, urolozi, internisti i mnogi drugi specijalisti počeli da tretiraju one simptome koji su spadali u njihov domen. Pošto su se istinski uzroci ove bolesti počeli ignorisati, tako se potpuno odvratila pažnja i od bilo kakvog izlečenja.

program za mrsavljenje

Slabost srca, na primer, koja se pre smatrala čestom posledicom dijabetesa, sada je postala posebna bolest koja nema nikakve veze sa dijabetesom. Doduše, bilo je moderno razmišljati u smislu da dijabetes “povećava rizik za kardio-vaskularna oboljenja”. Uzročna uloga poremećenog sistema za kontrolu nivoa šećera u krvi kod slabosti srca, potpuno je zanemarena.

U skladu sa ovom novom medicinskom paradigmom, nijedan od tretmana, koje nude ovi specijalisti za srce, ne može stvarno da izleči bolesti srca niti je namenjen za njihovo lečenje. Na primer, pacijenti koji se podvrgnu operaciji bajpasa na srcu, u proseku žive nakon nje 3 godine ( statistika od pre 25 god. ), što je skoro isto kao i u slučaju onih koji se nisu podvrgli nikakvom hirurškom zahvatu.

* Dopuna za bajpas iz 2021 god. U Srbiji se svakog dana desi 47 srčanih udara, a 15 ljudi umre od infarkta. Od svih smrtnih slučajeva uzrokovanih bolestima, kod nas svaki drugi ima neke veze sa bolestima srca i krvnih sudova. Od posledica kardiovaskularnih bolesti godišnje umre više od 55.000 ljudi. Statistički gledano, svake godine ostajemo bez populacije jednog Zaječara, Prokuplja ili Bora. Posebno su zabrinjavajuća zapažanja kardiologa u Srbiji da sve mlađa populacija oboleva od srca, pa se nekadašnja granica od 65 godina spustila na 45 godina, pa i niže.

Bajpas je zaobilazni ili novi put cirkulacije koji zamenjuje zakrčeni krvni sud, a taj novi put hirurg pravi od arterija ili vena pacijenta. Ova procedura je relativno sigurna i efikasna hiruška intervencija, koja smanjuje rizik od srčanog udara koji može dovesti do smrtnog ishoda. Što je teže srčano oboljenje, veći je rizik od komplikacija. Stopa smrtnosti je niska. Po nekim statistikama, od posledica komplikacija, umre 2-3% ljudi. Nakon operacije, pacijent će verovatno morati da koristi određenu terapiju do kraja svog života.

Bajpas koji se pravi od arterije može da traje ponekad čak 20 i više godina, dok bajpas napravljen od vena traje od 10 do 15 godina. Bajpas operacija se vrši samo kada ugradnja stenta nije moguća, a pacijent može da podnese ovaj težak hirurški zahvat ( Stent se koristi na suženom krvnom sudu usled nagomilavanja plaka i preti da ugrozi njegovu prohodnost.

Stent je cevčica u obliku mreže, koja može da se širi, a napravljena je od metala. Postavljanjem stenta krvni sud se ojačava, a suženje na njemu se razbija i krv nesmetano nastavlja protok do srca. Jednom postavljen stent ostaje u krvnom sudu stalno na istom mestu i osigurava pravilan protok krvi. Nakon postavljanja stenta pacijent tokom celog života treba da koristi aspirin radi smanjivanja mogućnosti od zapušenja krvnog suda ).  *

Danas, više od pola ljudi koji žive u Americi pati od jednog ili više simptoma ove bolesti. Na samom svom početku, ta bolest je bila doktorima dobro poznata kao dijabetes tip-2, insulin-rezistentan dijabetes, dijabetes odraslih osoba, ili nešto ređe kao hiperinsulinemija.

Prema podacima Američkog Društva za Oboljenja Srca, skoro 50% Amerikanaca pati od jednog ili više simptoma ove bolesti. Jedna trećina populacije SAD je preterano gojazna dok polovina stanovništva ima višak kilograma. Dijabetes tip 2, koji je takođe smatran oboljenjem odraslih ljudi, sada se redovno javlja i kod šestogodišnje dece.

Mnoge degenerativne bolesti mogu se direktno povezati sa poremećajima rada endokrinog sistema. To oboljenje je 30-tih godina doktorima bilo veoma dobro poznato kao Insulin-rezistentan dijabetes. Osnovni uzrok ovog oboljenja je poremećaj u regulaciji nivoa šećera u krvi usled delovanja štetnih masti i ulja. Ovo oboljenje se dalje komplikuje ukoliko dođe do nedostatka nekih esencijalnih supstanci koje su potrebne telu kako bi ono izašlo na kraj sa posledicama metabolizma ovih otrova.

Nisu sve masti i ulja iste. Neke od njih su zdrave i korisne, mnoge od njih koje normalno nalazimo u prodavnicama, su otrovne. Njihov zdravstveni značaj se ne nalazi u smislu njihove podele na nezasićene i zasićene, kako industrija masti i ulja želi da verujemo.

Mnoga zasićena ulja i masti su veoma korisni, mnoga nezasićena ulja su veoma otrovna. S’aspekta njihovog zdravstvenog značaja, veoma važno je da napravimo razliku između prirodnih i prerađenih, odnosno, sintetizovanih.

Reklamiranje ovih proizvoda je veoma nepošteno od strane industrije za preradu masti i ulja. Njihova propagandna kampanja ima za cilj stvaranje tržišta za jeftine otpatke, kao što su ulja od soje, pamučnih semenki i uljane repice. Kad bi javnost bila informisana i svesna, ova ulja se uopšte ne bi ni smela pojaviti na tržištu, a onda bi u SAD i drugim državama u svetu, sigurno bilo i mnogo manje dijabetesa.

najcesce-posledice-dijabetesa
Najčešće posledice dijabetesa

Veza između tvog životnog stila i Dijabetesa je naraskidivo povezana

Jos 1901 god. učinjeni su prvi veći pokušaji da se proizvedu i prodaju prehrambeni proizvodi uz pomoć automatizovane fabričke mašinerije jer je uočeno da se na tom polju može ostvariti jedan enorman profit. Većina tih ranih pokušaja je propalo jer su ljudi sumnjali u ispravnost hrane koja nije bila sveža i koja nije stizala direktno sa farmi a i sama tehnologija prerade je bila prilično loša.

Sve dok je životni standard ljudi bio na visini, ovakvi proizvodi nisu imali uspeha. Kompanija Crisco je u jednom pokušaju promovisala jedan takav veštački proizvod, tako što ga je besplatno delila američkim domaćicama kako bi zadobila njihovo poverenje i počeli da ga koristi umesto uobičajene svinjske masti.

Postavite Pitanje ✏️ Objavite Komentar

Kada je margarin bio izbačen na tržište, njemu su se žestoko suprostavile mnoge američke države u kojima je bila razvijena mlečna industrija. Kada je 30-tih godina došlo do tzv. “velike depresije”, margarin kompanije Crisco kao i neki drugi rafinisani i hidrogenizirani proizvodi uspeli su da prodru na američko tržište hrane.

Otpor mlečne industrije uvođenju margarina u ishranu se skoro ugasio tokom Drugog Svetskog Rata, jer nije bilo dovoljno putera za potrebe civilnog stanovništva i vojske. Tada je mlečna industrija izgubila podršku i jednostavno se morala pomiriti sa tim da podeli tržište, i okrenula ka snabdevanju vojske.

Ulje od lana i riblje ulje, koji su se uobičajeno mogli naći u prodavnicama i koji su normalno bili deo ishrane stanovništva pre pojave dijabetesa, nestala su sa polica u prodavnicama. Kompanija Archer Daniels Midland je bila poslednji proizvođać lanenog ulja, a sa svojom proizvodnjom je prestala u 1950 god.

Nešto kasnije, jedna od masti koje su ostale i koje su bile istinski zdrave, bila je pod masovnoj medijskoj dezinformativnoj kampanji i prikazana kao zasićena mast koja je izazivala oboljenje srca. Kao rezultat toga, ona je bukvalno morala da nestane sa polica prodavaonica. Tako je kokosovo ulje izbačeno iz ishrane i zamenjeno uljima od soje, pamučnih semenki i uljane repice.

Naši roditelji, bake i deke nikada ne bi zamenili ono lepo i zdravo kokosovo ulje za ovaj jeftini otpadni materijal koji se danas koristi. Kratko nakon ovog uspešnog medijskog rata, američki narod je izgubio rat za ulje. Tokom mnogih godina, kokosovo ulje je bilo naše najefikasnije prehrambeno sredstvo za kontrolu težine.

Istorija ovog studioznog narušavanja čistoće naših prehrambenih proizvoda potpuno je paralelna sa porastom epidemije dijabetesa i ta hiperinsulinemija je sada veoma zastupljena ne samo u Americi, nego i celom svetu.

Drugi korak u lečenju ove bolesti je prestanak verovanja u laži da su naši prehrambeni proizvodi zdravi i hranljivi.

Dijabetes, visok šećer u krvi jednostavno objašnjenje

Dijabetes se označava kao nesposobnost tela da pravilno metabolizira ugljenehidrate. Njegov glavni simptom je visoki nivo glukoze u krvi. Dijabetes tip 1, nastaje kao posledica nedovoljne proizvodnje insulina od strane pankreasa.

Dijabetes tip 2, nastaje usled neefikasnosti insulina. U oba ova slučaja nivo glukoze u krvi ostaje povišen. U slučajevima nedovoljne količine insulina ili njegove neefikasnosti, nivo šećera u krvi se ne može održati u okviru normalnih granica. U slučaju Dijabetesa tipa 2, visok nivo šećera je praćen sa jednim hronično visokim 7 nivoom insulina kao i ozbiljnim endokrinim poremećajima.

* Endokrini sistem je sistem žlezda u kojima se, pod uticajem iz spoljašnje ili unutrašnje sredine, proizvode hormoni koji su odgovor na te uticaje. Ovim putem regulišu se mnoge aktivnosti: metabolizam, seksualne aktivnosti, rast, metamorfoza, količina vode i minerala u organizmu i dr. Pored endokrinih organa hormone luče i neke nervne ćelije, neurosekretorne ćelije. Hormoni se oslobađaju, pošto ove žlezde nemaju izvodne kanale, u krv, limfu ili cerebrospinalnu tečnost i na taj način dospevaju do ciljnih organa na koje deluju. *

Neefikasni insulin se nimalo ne razlikuje od insulina koji deluje. Njegovo neefiksanost leži u nesposobnosti ćelija da adekvatno reaguju na njega. Ne radi se ni o kakvom biohemijskom nedostatku samog insulina. Odatle proističe da se ove radi o jednom oboljenju koje ima uticaj na skoro svaku ćeliju, od oko 70 triliona njih, u telu čoveka. Sve ove ćelije zavise od hrane koju mi jedemo, odnosno, hranljivih materija koje su im potrebne za njihov rad, obnovu i održavanje.

Klasifikacija dijabetesa kao jednog poremećaja u metabolizmu ugljenohidrata je jedna tradicionalna klasifikacija koja potiće iz početka 19-tog veka kada se veoma malo toga bilo poznato o metaboličkim poremećajima. Danas, kada znamo mnogo više o ovim procesima, mnogo više bi odgovaralo da definišemo dijabetes tip-2 kao jedan poremećaj u metabolizmu masti i ulja.

Taj poremećaj se manifestuje neefisnošću insulina i konsekventnim poremećajima u metabolizmu ugljenohidrata. Ova zaostavština iz 19-tog veka još uvek doprinosi stvaranju konfuzije u vezi ove bolesti.

Tako, dijabetes tip-2 i njegovi rani hiperinsulinemični simptomi predstavljaju simptome celokupnog organizma koji se manifestuju usled nesposobnosti ćelija da metaboliziraju glukozu, kako treba. Svaka ćelija tela, iz razloga koji postaju jasniji, zadesiće se u jednoj situaciji kada ona nije više u stanju da preuzima glukozu iz krvi i transportuje je u svoju unutrašnjost.

Glukoza tako ostaje u krvotoku, skladišti se u obliku masti ili glikogena u telu ili bude izbačena iz organizma uz pomoć mokraće.

Kada se insulin veže za receptor na memebrani jedne ćelije, on onda prouzrokuje u njoj jednu kompleksnu seriju biohemijskih reakcija. To onda podstiće jednu vrstu molekula-transportera glukoze koji su poznati pod imenom GLUT4 da napuste svoje parkiralište koje je smešteno unutar ćelije i otputuju do unutrašnje površine njene plazmatske membrane.

Kad stignu do membrane, oni onda migriraju do jednog područja unutar nje koje se naziva kaveole. Tamo oni uz pomoć jedne druge serije biohemijskih reakcija identifikuju molekule glukoze, kače ih za sebe i transportuju u unutrašnjost ćelije uz pomoć jednog procesa koji se naziva endocitoza.

Kada se nađe unutar ćelije, glukoza onda postaje gorivo koje prilikom svog sagorijevanja u mitohondrijama oslobađa energiju koja se koristi za pogon svih ćelijskih aktivnosti. Tako ovi GLUT4 transporteri smanjuju količinu glukoze u krvi preuzimajući je iz nje i transportujući je u ćelije tela.

Mnogi molekuli koje se nalaze na ovom putu za transport glukoze su lipidi, to znači, oni su masne kiseline. Jedna zdrava ćelijska membrana za koju sada znamo da igra aktivnu ulogu u transportu glukoze, sadrži i jednu supstancu tzv. komplement cis-tipa w=3 nezasićene masne kiseline, čija je uloga da naprave ćelijsku membranu tečnijom, odnosno, ‘klizavom’.

Kada ove cis-masne kiseline postanu hronično nedostupne usled tvoje loše ishrane, onda se njihova  nestašica u ćelijskoj membrani nadomešta uz pomoć kratkolančanih i srednjelančanih zasićenih masnih kiselina. Prisustvo ove vrste masnih kiselina dovodi do toga da ćelijska membrana postane čvršća i lepljiva što onda ometa normalan transportni mehanizam koji se odvija kroz nju.

Tako, u nedostatku dovoljnih količina masnih kiselina tipa cis omega 3 u našoj ishrani, smanjuje se pokretljivost transportera GLUT4, menja se biohemijska struktura ćelije a nivo glukoze u krvi ostaje povišen. Na drugim mestima u telu, pankreas stvara povečanu količinu insulina, jetra prizvodi mast od suvišnog šećera, masne ćelije skladište suvišnu mast, mokraća se stvara u većim količinama, količina ćelijske energije postaje nedovoljna da bi se obavljale normalne telesne aktivnosti i dolazi do poremećaja celokupnog endrokrinog sistema.

Na kraju dolazi do otkazivanja rada pankreasa, preterane porasta telesne težine, i počne da stvarati jedno stanje u čovekovom organizmu koje je poznato kao dijabetička kriza.

program za mrsavljenje

Tretmani za Dijabetes sa pristupom klasične medicine

Nakon što se uspostavi dijagnoza dijabetesa, moderna klasična medicinska terapija sastoji se ili od oralnih hipoglikemičnih preparata ili od insulina.

Oralni hipoglikemicni preparati
Oralni hipoglekemični preparati su uvedeni u 1955. god. Prema njihovom biofizičkom načinu delovanja, ovi preparati se dele na pet klasa.

  • bigvanidi
  • inhibitori glukozidaze
  • meglitidinidi
  • sulfonilureaze
  • tiazolidindioni

Bigvanidi snižavaju nivo šećera u krvi na tri načina. Oni sprečavaju njegovo normalno lučenje od strane jetre tj. iz njenih skladišta glikogena, koče apsorpciju glukoze iz creva, iz hranom unesenih ugljenoohidrata, a tvrdi se da oni povećavaju i periferno preuzimanje glukoze.

Inhibitori glukozidaze su napravljeni tako da blokira enzim amilazu, koju stvara pankreas i koji normalno igra jednu veoma važnu ulogu u probavi ugljenoohidrata. Prema toj teoriji, ukoliko se blokira varenje ugljenohidrata, onda ne može doći ni do povećanja količine šećera u krvi.

Meglitinidi su stvoreni tako da stimulišu pankreas na proizvodnju insulina kod pacijenata koji verovatno već imaju povišen nivo insulina u njihovoj krvi. Samo u retkim slučajevima doktori mere nivo insulina. Ovi preparati se veoma često stvarno prepisuju bez prethodne provere i znanja o nivou insulina u krvi. Činjenica da povećana količina insulina može da bude isto tako štetna kao i povećana količina šećera, uveliko se ignoriše.

Sulfonilureaze su samo još jedan stimulans čija je svrha da podstiće proizvodnju insulina. Doktori retko kada određuju nivo insulina u serumu pre nego što prepišu ove preparate. Oni se često propisuju ljudima koji pate od dijabetesa tip-2, od kojih većina već ima povišen i neefikasan insulin. Ovi preparati su poznati po tome izazivaju hipoglikemiju ( nizak nivo šećera u krvi ) kao jedan sporedni efekat.

Tiazolidindioni su poznati po tome što uzrokuju rak jetre. Jedan od njih, Rezulin, bio je odobren u SAD uz pomoć odredenih političkih mahinacija, međutim, u Velikoj Britaniji je odbijen zbog toga što je već bilo poznato da on izaziva rak jetre. Doktor koji je bio odgovoran za njegovo odobrenje u FDA, odbio je da to učini. Tek nakon što je on smenjen, Rezulin je odobren od strane jednog poslušnijeg službenika ove organizacije. Ovaj preparat je ubio preko stotinu pacijenata i onesposobio mnogo više njih, pre nego što je dobijena bitka za njegovo povlačenje sa tržišta.

Rezulin je trebao da stimuliše preuzimanje glukoze iz krvi od strane perifernih ćelija i da blokira normalno lučenje glukoze od strane jetre. Politika u vezi plasmana ovog preparata na tržište kao i njegovo zadržavanje na tržištu toliko dugo vremena, nije sasvim jasna. U aprilu 2000 god. počeo je sudski proces koji bi trebao da rasvitliti pozadinu svega toga.

Insulin Danas, insulin se propisuje za oba tipa dijabetesa. Insulin u obliku inekcija  zamenjuje insulin kojeg telo nije više u stanju da proizvodi. Naravno, dok je ovaj tretman potreban da bi se očuvao život onih koji pate od dijabetesa tipa-1, njegova upotreba kod onih koji boluju od dijabetesa tipa-2 je veoma diskutabilna. Veoma je bitno naglasiti da ni insulin niti bilo koji drugi oralni hipoglikemični preparat nemaju nikave veze sa lečenjem nekog od ova dva tipa dijabetesa.

Prognoza koja ide zajedno sa ovim klasičnim tretmanom podrazumeva postepeno pogoršavanje opšteg zdravstvenog stanja pacijenata i preuranjena smrt usled otkazivanja srca ili bubrega ili otkazivanja nekog drugog vitalnog organa.

Alternativni medicinski tretman uspostavljanjem prirodnog mehanizma za kontrolu nivoa šećera u krvi

Bitan korak ka izlečenju od ove bolesti podrazumeva informisanost o tome kako preduzeti alternativne mere koje su bazirane na dobroj i poštenoj nauci. Efikasan tretman koji direktno vodi do izlečenja, danas je dostupan za neke dijabetičare koji boluju od dijabetesa tipa-1 i mnoge koji boluju od dijabetesa tipa-2.

Oko 5% od svih dijabetičara pati od dijabetesa tipa-1, dok 95% njih ima dijabetes tipa-2. Gestacioni dijabetes je jednostavno obični dijabetes, ukoliko od njega oboli žena za vreme trudnoće.

Postavite Pitanje ✏️ Objavite Komentar

Jedna alternativna metodologija za lečenje dijabetesa tipa-1 razvijena je u nekim modernim bolnicama u Madrasu, u Indiji a nekoliko studija koje su do sada sprovedene potvrđuju efikasnost ove metode. Tu se radi o obnavljanju funkcije beta ćelija pankreasa, tako da pankreas moze opet početi sa proizvodnjom insulina.

Ovaj pristup se pokazao efikasan u preko 60% slučajeva od svih pacijenata na kojima je bio sproveden. Najveća komplikacija leži u tome da li su u organizmu pacijenta još uvek prisutni isti oni antigeni koji su doveli do autoimunog uništenja beta ćelija. Ukoliko jesu, onda je izlečenje manje verovatno. Iz razloga koje smo već naveli, ova metodologija se sigurno neće pojaviti u SAD u skoroj budućnosti.

Cilj svakog efikasnog alternativnog tretmana je popravljanje i ponovno uspostavljanje sopstvenog telesnog mehanizma za kontrolu šećera u krvi. Poremećaji u radu ovog mehanizma vremenom se manifestuju sve većim brojem različitih simptoma pogoršanog zdravlja, čiji klasični medicinski tretman donosi enorman profit industriji dijabetesa.

Za lečenje Dijabetesa tipa-2, koraci su sledeći

Popravak stanja poremećenog mehanizma za kontrolu šećera u krvi. To se čini jednostavno tako što se iz ishrane izbacuju veoma lepo upakovana ali otrovna ulja koja nalazimo na policama supermarketa. Njih moramo zameniti čistim, zdravim i korisnim masnoćama. To podrazumijeva konzumiranje samo lanenog, ribljeg ulja i povremeno ulja od jetre bakalara, sve dok se nivo šećera u krvi ne počne da stabilizuje. Onda možemo u ishranu ubaciti puter, kokosovo ulje, maslinovo ulje i čiste masti životinjskog porekla.

Čitajte nalepnice ( tablice sastava ili nutritivne tablice na poleđini prehrambenog proizvoda) prestani sa konzumiranjem jeftinih ulja, čak i kada su ona zastupljena u prehrambenim prerađevinama ili u hrani u nekom restoranu. Dijabetičari hronično pate od nedostatka minerala, tako da oni moraju da ih uzimaju u obliku mineralnih dodataka ili kvalitetnih tableta širokog spektra.

Kontrola šećera u krvi za vreme oporavka. Pod medicinskim nadzorom postepeno se prekida korištenje oralnih hipoglikemičnih preparata zajedno sa svim ostalim preparatima koji su propisani za svrhu kontrolisanja njihovih sporednih efekata.

Uspostavi prirodnu kontrolu šećera u krvi uz pomoć glikemičnih tableta, čestog konzumiranja hrane u malim obrocima ( uključujući hranu bogatu biljnim vlaknima ), rednovnih vežbi nakon jela i potpunog izbegavanja svih šećera uz korištenje netoksičnih zaslađivaća ( aspartam i slične preparate ni u kom slučaju koristiti ). Alkohol treba izbegavati sve dok se šećer ne stabilizuje u normalnim granicama. Šećer treba redovno meriti i istovremeno voditi jedan medicinski dnevnik u koji treba beležiti sve te podatke.

• Ponovno uspostavljanje pravilne ravnoteže zdravih ulja i masnoća nakon što ponovo proradi prirodni telesni mehanizam za kontrolu šećera u krvi. Sve jeftine i toksične masnoće i ulja moramo za stalno odstraniti iz naše ishrane, kao i hranu iz restorana koja ih sadrži.

Kada mehanizam za kontrolu šećera ponovo pravilno proradi postepeno ćemo uvoditi u našu ishranu ostale zdrave namirnice a istovremeno nastaviti sa proveravanjem kako se one odražavaju na nivo šećera u krvi. Sve te podatke beležit u tvoj medicinski dnevnik.

• Nastavljanje programa sve dok se takođe ne uspostave normalne vrednosti insulina u krvi, nakon što se nivo šećera počinje da stabilizuje u normalnim granicama. Kada nivo šećera padne na jedan normalan nivo, pankreas će
postepeno prestati da prekomerno proizvodi insulin. Ovaj proces tipično traje malo duže i on se mora kontrolisati tako što ćeš uz pomoć tvog lekara nekoliko puta poslati uzorke krvi na analizu da bi se odredio nivo insulina u serumu. Lepo je to kada je nivo šećera u krvi u normalnim granicama, a još je lepše kada se to ostvari bez suvišnog insulina u tvom krvotoku.

Popravak kolateralne štete koju je uzrokovala bolest. Oštećenja krvnih sudova koja su izazvana hroničnim povišenjem nivoa glukoze sama će se izlečiti bez nekon svesnog napora sa tvoje strane. Takođe će se i posledice retinopatije ( oštećenja mrežnjače oka) i periferne neuropatije obično same sanirati. Međutim, kada sitni kapilari u bubrežnoj opni počnu da ‘cure’ usled hroničnog povećanja glukoze, bubreg pokušava to da kompenzuje stvarajući ožiljačno tkivo kako bi ono to sprečilo. Ti ožiljci ostaju nakon što se dijabetes izleči, jer se čini da bubreg nije u stanju da sam popravlja oštećenja na sebi.

Upozorenje: kada se razvije retinopatija može se doći do iskušenja da se taj problem reši uz pomoć laserske hirurške intervencije. Ta tehnika uz pomoć korištenja lasera zaustavlja krvarenja na mrežnjači stvarajući ožiljno tkivo tamo gde dolazi do ispuštanja krvi. To ožiljno tkivo može da spreči normalan oporavak sitnih kapilara oka, nakon što se dijabetes izleči.

Lečenjem dijabetesa umesto pokušavanjem rešavanja problema uz pomoć lasera povećavaju se šanse da se oštećenja na očima potpuno oporave. Međutim, ukoliko se napravi hirurška intervecija laserom, onda će ožiljci koji ostaju nakon nje komplikovati potpuno ozdravljenje očiju. *

Oštećenja krvnih sudova koja su nastala usled jednog dugogodišnjeg povećanja količine šećera i insulina, kao i proliferacije kandide ( candida – gljivica ) u krvotoku, polako će se otkloniti uz pomoć poboljšane ishrane. Međutim, ponekad potraje nekoliko godina da se oštećenja na arterijama uspešno saniraju oralnom terapijom.  Oštećenja na arterijama se mnogo brže mogu sanirati intravenoznom  terapijom ( infuzija tečnosti direktno u venu ).

Ono što se može napraviti za nekoliko godina samo uz pomoć ispravne ishrane, može se učiniti za nekih 6 meseci uz pomoć intravenozne terapije ( infuzija tečnosti direktno u venu ) i efekasno je u preko 80% slučajeva. Iz očiglednih razloga, nemoj očekivati od doktora da će se on složiti sa tim, pogotovo ako se radi o kardiolozima.

ad dija 500x420 1

Dužina perioda oporavka od posledica Dijabetesa

Prognoza obično podrazumeva jedan brzi oporavak od ove bolesti i obnavljanje normalnog zdravlja i energije, za nekoliko meseci do godinu dana a nekada i duže. Dužina tog vremena uveliko zavisi od toga koliko dugo je bolest trajala. Za one koji brzo reaguju nakon otkrivanja ove bolesti i odmah preduzmu odgovarajuće mere, radi se o periodu od par meseci ili manje.

✨ Preporučujemo članak, predijabetes vrednosti.

Za one koji boluju od ove bolesti tokom jednog dugogodišnjeg perioda, vreme lečenja može potrajati do godinu dana ili duže. Tako, postoji mnogo razloga da se počne sa lečenjem ove bolesti odmah nakon što se ona otkrije.

Do ovog momenta kada si došao do kraja ovog članka i ukoliko smo mi uspeli da pravilno objasnimo ovu epidemiju dijabetesa, ti bi trebao da znaš kakvi su njeni uzroci, kakva je pozadina klasičnog medicinskog tretmana i zašto dijabetes predstavlja jednu nacionalnu i internacionalnu sramotu.

Ono što je još važnije, ti si sada upoznat sa jednim drugačijim pogledom na Dijabetes uz pomoć kojeg možeš da pomogneš samom sebi i koji otkriva jedan veliki potencijal za stvarno izlečenje ove bolesti.

Postavite Pitanje ✏️ Objavite Komentar

kozja surutka

Postavite Pitanje ⬇️ Objavite Komentar

guest
2 Objave
Inline Feedbacks
View all comments
Stefan
Stefan
10/06/2023 18:14

Ali to sto ste Vi naveli pod izlecenjem nije izlecenje, izlecenje je ako je mogu da pojedem npr sladoled bez da mi skoci secer ovo sve ostalo su gluposti, a… Pročitaj još...

Dragan
Dragan
09/05/2023 18:15

Odlično oblašnjeno